Par sekundi za tebe

Dobro djelo s deklaracijom zahvalnosti nema rok trajanja.  Trajanje mu je neograničeno, jer nitko i ništa ne može zaustaviti val iskrene ljubavi....

Činjenica je da ne moramo imati svi isto neugodno iskustvo s nekim ljudima. Ljudi vole sami isprobati. Loše je samo ako vjeruju da zmija nije otrovna kad stanu na nju. Lako je iz daljine vjerovati da opasnosti nema... Sve samo ovisi o odstojanju, a ne o prirodi zmije.

Nemojte misliti da je netko tko je u velikoj drami svjestan što radi ili govori vama. Njihova drama će nadglasati i njihov razum i osjećaje... Neće vas ni čuti što govorite. Možete se samo maknuti i poslije vidjeti hoćete li se vratiti kad buka prestane. Meni se obično više ne da vraćati :)

Ne treba dijeliti ljude po kategorijama crni ili bijeli, vjernici ili nevjernici, ovakve ili onakve religije. Jedina podjela je na male i velike s tim da je stvarna veličina često obrnuto proporcionalna onome što sami o sebi govore... Mali se uzdižu i propinju, poskakuju i pričaju kako su sretni i uspješni. Veliki obicno šute o tome, djeluju i idu dalje... Ne vičite nad svakim korakom prema naprijed, jer ćete izgubiti snagu kad bude trebalo ustrajati...

Ljudi će uvijek voljeti onaj dio vas koji mogu razumjeti, a tako i ne vole ono što mogu razumjeti na svoj način. Ta ljubav niste vi, kao ni ta moguća mržnja. Oslobodite se tog toplog ili grubog kaputa tuđeg mišljenja... Ni jedan ne može grijati kao vlastita, unutarnja radost...

Važno je da upalite svjetlo u sebi, ali ne očekujte da će osvijetliti cijelu ulicu... Širite svoju radost, ali ne očekujte da će se svi radovati s vama. Budite ljubazni prema ljudima, ne očekujte da će drugi biti pristojni s vama. Budite sve ono dobro što želite vidjeti i u drugim ljudima, samo ne očekujte ništa... Baterije koje trošite na očekivanje, umanjuju vašu snagu, a u vremenu nevjerojatne površnosti, ona će vam itekako trebati...

Zajedljivost je hobi malih ljudi kojima smo dali prostora da pored nas izgledaju veliko... Kad ukinete tu povlasticu i samo se ispravite do prirodne veličine, neće vam zahvaliti što ste im jednom ustupili svoje mjesto, već će vas mrziti što ste ustali taman kad su pomislili da napokon vladaju...

Što je veća doza neznanja, to je veća doza samopouzdanja... Samopouzdanje je inače pozitivno kad ide uz mudre ljude. Razlikovat ćete ih po tome što će prvi pretpostaviti da ništa ne znate, a drugi će pokušati pronaći u vama ono što znate...

Misli lijepo, govori jasno, želi najbolje. Naše poruke su kao ljetna kiša. Nikad ne znate na koga će pasti i koliko će im trebati...

Ne dopustite da vam tuđe ograde označe do kuda smijete ići...

Kad bi ljudi znali kako je lijepo kad se udaljiš od onoga i onih koji ti ne odgovaraju, čime i njima daš priliku da se usmjere prema nečemu drugom, samo bi razmišljali kako da počnu s tim pospremanjem... Imate pravo na svoje izbore, ne prihvaćajte samo ono što je servirano...

Ponekad pristojni ljudi požele razgovarati, surađivati ili dijeliti svakodnevnicu ili poznanstvo s drugima gdje na prvu vide da to neće ići zbog različitih navika, znanja, namjera ili životnih stilova. Naravno, često je riječ i o različitim "stupnjevima svijesti". Često ti pristojni ljudi vide što se događa, ali ne žele ovu drugu osobu dovesti u nepriliku, neugodan položaj ili stanje u kojem će shvatiti gdje se točno nalaze pa im pomognu pa ublaže pa obave za njih pa usmjeravaju i slično... Iako vide ogromne razlike, pokušavaju izjednačiti sve što je moguće samo da ovima ne stvore neugodan osjećaj. Međutim, to je pogrešno. I oni isto vide tu neravnotežu i bez obzira što pokušavali, počinju se ljutiti jer vide da niste isti, koliko god vi to zataškavali. Nemate razloga biti skromni u pristupu s ljudima. Imate pravo na isti pristup koji pružate. Imate pravo na isti odnos koji pružate. Imate pravo dogovoriti zajedničke uvjete nekog odnosa. Nemojte se savijati pod teretom samo z

Možete promijeniti svoj život i napraviti korak naprijed samo ako prestanete sebi davati obećanja koja ne ispunjavate... Imate dosta takvih oko sebe da biste kopirali tu ružnu naviku... Njegujte odnos sa sobom. Jedino sebe oduvijek imate...

Mnogi netalentirani ljudi su uspjeli samo tako što su išli. Nećete valjda vi s talentom sjediti u publici gledajući nekoga tko osrednje izvodi ono o čemu ste vi jednom sanjali?!

Koliko god vi jako vukli ručnu kočnicu, život svejedno ide dalje... Koliko snage možda ulažete u grčeviti stisak, toliko je dovoljno da pogledate ispred sebe i krenete dalje... Sretno!

Lako je dok se čovjek osjeća kao žrtva, ljuti se na druge ili traži krivce... Kad shvatimo da sve počinje i završava s nama, a to znači da preuzimamo odgovornost za svoje misli. osjećaje i ponašanje, onda počinje prava zabava... Daleko je dogurao onaj tko se vratio sebi...

Kad god pomislite da uz vas ili iza vas ne stoji nitko pa osjetite tugu, nesigurnost ili strah, sjetite se da iznad vas uvijek stoji netko tko vas obasipa bezuvjetnom ljubavi, samo previše hodate pognute glave umjesto da gledate gore u visine gdje oduvijek imate podršku, gdje su rođene vaše vrijednosti i svi talenti...

Volim se izgubiti u vremenu. Lutajući po gradu, radeći ono što volim, čitajući, razgovarajući s ugodnim ljudima, igrajući se s psom, voleći... Za ljubav vrijeme ne pravi zagrade. Kad nešto ili nekoga voliš, jedina zagrada je vječnost...

Najveće znakove pažnje uvijek sam primala od ljudi za koje mi se činilo da nemaju baš preveliki razlog biti toliko pažljivi prema meni... To je tako. Pažnja i zahvalnost nemaju odredište. Oni su kao kapljice rose, nježne, a prisutne... I ne možete ih ne osjetiti. Ako dajete bez da mislite gdje će stići i koliko će vam se vratiti, život će vam u obliku nježne rose darovati sve ono što ste nekad negdje poslali. I ne brinite se za formulu, vaše je samo da živite onako kako biste preporučili onima koje volite...

Ako želite napraviti veći iskorak, češće ćete morati biti sposobni stajati sami, s pogledom u nešto što mnogi ne razumiju, radeći nešto što mnogi ne rade i misleći o nečemu što je mnogima nedostižno... Kad to možete, spremni ste za velika djela... nemojte da vas gužva u već poznatim i već viđenim aktivnostima natjera da uvijek slijedite gomilu. Možda gomila i ide na neko dobro mjestu, ali putem ćete uvijek gledati u tuđa leđa i tragove stopala, bez vizije i cilja... Kad znate kako ste krenuli, pratite svoju stazu i neka vas ona vodi do rezultata koje zaslužujete. Tada stižu neočekivane nagrade i darovi, a staza postaje sve jasnija, preglednija i šira. Velike stvari počinju malim koracima velikog srca...