Par sekundi za tebe

Ne treba vam odmah snaga da dođete do cilja, samo svaki put skupite snagu za još jedan korak...

Ne plašite se biti drugačiji i svoji. Ne plašite se promijeniti društvo. Ne plašite se otići iz okova nametnute prosječnosti koje vas sputava. Kad to napravimo, otvaraju se novi svjetovi sličnih nama. Kad to obavimo, sve ostalo je lako, jer najteže je boraviti tamo gdje ne pripadaš i truditi se uklopiti. Tko se oslobodi onih koji pogrešno misle da vas znaju bolje nego što vi poznajete sebe, oslobodio je svoj potencijal od uzaludne borbe i otvorio vrata za nove i fascinantne uspjehe!

Ako mislite da ljudi jako razmišljaju o vama i vašem ponašanju, pokušajte se ne javljati nikome par dana. Isključite sve dostupne brojeve i ne odgovarajte na poruke. Tko vas potraži za par dana, taj sigurno misli o vama i vašem ponašanju. Većina će vas zaboraviti ili će misliti da netko drugi misli na vas... Zato ne zbunjujte sami sebe nepotrebnim analizama. Živite, umjesto da virite tko vas promatra

Zamislite da je čovjeku prije 50 godina netko rekao da će postojati recepti za život, ne samo za zimnicu i kolače... Zamislite da im je rečeno da će svaki dan ići pitati nekoga što da rade ili kako da postupe u nekoj običnoj situaciji, ne samo na poslu... Zamislite sto bi taj čovjek rekao i bi li smatrao da smo napredovali?! Ovisnici o tuđim mišljenjima, sve više u zamci materijalnog postignuća, sve više u zamci stalne potrage za srećom... Zaboravljamo biti, propuštamo živjeti, zapostavljamo vrijednosti u potrazi za koristima... Duhovna pravila su poznata, svi recepti su dostupni, svi resursi na dohvat ruke... I sve zvuci savršeno, a to uopće nije bitno... Onaj tko prihvaća život bez predznaka plus i minus, uz zahvalnost na prilici da ide dalje i ući hodajući, za nagradu ima mir i povjerenje u svoju vlastitu snagu...

Kao što biljka otpusti list ili grančicu, prvo sramežljivo, tiho, mijenjajući s vremenom boju i odnos prema tom dijelu sebe, tako i mi polako, ali odlučno trebamo otpustiti navike koje nas ograničavaju, ljude koji nas sputavaju, predmete koji nas ne zadovoljavaju, poslove koji nas ne ispunjavaju. U početku će to biti samo pogled prema nečemu što je na odlasku, okupano čuđenjem nad danima ili godinama provedenim u zajedništvu, a opet nekako nespretno nepoznatim... Onda će doći do promjene stava, pristupa i odnosa prema onome što još uvijek jest dio nas, ali na odlasku. I kad hrabro odlučimo otpustiti ono što smo nekad zapravo bili mi u malom, zahvalimo na nekadašnjoj povezanosti i prilici da se odvojimo zbog nekog boljeg početka. Sve zalazi i opet se rađa stoga s blagošću i mirom prihvatimo promjene kao dio rasta i otvaranja, a ne zatvaranja pred životom.

Kad razmišljate što netko o vama misli, mislite kao i ta osoba... Divno je biti slobodan i moci prigrliti sve moguće komentare... Božić je vrijeme ljubavi, zajedništva i razgovora, ali i obiteljskih nesporazuma, prijateljskih svađa i prepirki i svega onoga što ide rame uz rame s druženjem. Znam da svi komuniciramo samo dobro na društvenim mrežama i da mnogi dijele predivne trenutke provedene s najmilijima, no postoji i ta neka druga strana o kojoj se razmišlja iza Božića... I ne, ne opisujem ovdje svoju situaciju, već pišem za sve one koji padaju "u komu" čitajući predivne romantične statuse ljudi i ponekad se pitaju: "Je li onda s nama ili sa mnom sve OK?". Je. Postoje izlozi i postoje skladišta dućana. Pravo stanje je u skladištu.

Život će puno puta ostati nijem na vaše riječi, ali čut će onaj glas iz srca pa će srcu i odgovoriti. Nažalost, takve odgovore često ne čujemo zbog buke koja nas okružuje. Ne dopustite da drugi potisnu glas vašeg srca. Ono za vas kuca i kad vam se čini da ništa ne radi za vas. Ono radi. Uronite u tu ljubav i zahvalite što se čujete.

Naspavan čovjek koji se budi u vlastitom krevetu je 1/3 sreće. Mir, odmak i distanca su 1/3 uspjeha. 1/3 napretka je vrijedan rad, učenje, upornost i trud. Kod mene je sve trenutno u tim omjerima. Nekad se omjeri pobrkaju, no sastojci su poznati. Ne zaboravite se sjetiti u čemu uživate, što vas vodi do uspjeha i kako napredujete... Zadovoljstvo ovisi o sastojcima koje svjesno unosite u svoj život. Ne možete posuditi tuđe sastojke, ukrasti susjedu, pokupiti ih negdje putem... Sastojci su u vama, a mudrost je ključ kojim otvarate vrata vlastitog zadovoljstva.

Nemojte dopustiti da vam netko govori da previše cvilite dok vas napada zmaj. Nemojte dopustiti da vam govore da ste preglasni dok drugi viču na vas. Nemojte dopustiti da vam tvrde da trebate biti po strani, dok vas drugi guraju s ceste. Nemojte dopustiti da vam govore da ste agresivni, dok bi vam netko otrgnuo ruku. Možda netko vidi vas, ali ne vidi s čim se suočavate ili nosite. Možda netko vidi vas, ali ne prepoznaje okolnosti u kojima ste se našli. Možda netko čuje vas, ali ne dopire do njega jeka drugih kojima ste okruženi. Dopustite sebi svoju reakciju. Dopustite sebi da budete ono tko jeste. Dopustite sebi da imate pravo reagirati kako želite. Dopustite sebi da se izborite za sebe kad je to potrebno. Dopustite sebi da budete onakvi kakvima se sebi sviđate. Imajte svoju mjeru, jer samo vi znate kakav teret imate i kako ćete ga nositi...  Imajte svoju mjeru, jer kad se ugase svjetla, imate samo sebe. Imajte svoju mjeru, jer kad je sve lijepo, ionako ćete birati s kim ćete se smi

Kad znamo reći "hvala" dovoljno jako i u pravom trenutku, značajno utječemo na promjenu životnih okolnosti. Toga se treba uvijek sjetiti kad stvari ne idu kako bismo željeli, jer tada "hvala" ima još veći značaj. Zahvaljivati trebamo i kad nam ide dobro. Jer, nikad ne znamo je li nešto dobro ili nije dobro. Tek s vremenskom distancom to možemo potvrditi. Zato, recite uvijek "hvala" i sigurno ne možete pogriješiti... Zabavljajte se na svojoj životnoj stazi, jer ona je uvijek igra, samo mi mislimo da smo preodrasli da je tako shvatimo... Mudri ljudi su zabavni. Mudri ljudi se znaju igrati. Mudri ljudi uvijek zahvaljuju. Pa čak i kad ne znaju na čemu točno...

Briga o odnosima s ljudima je besmislena. Koliko god se potrudio, tko u tebi vidi nešto njemu neprihvatljivo, to stanje nećeš uspjeti preokrenuti. Kad te netko baš voli, oprostit će ti kakvu blagu grešku bez obzira na trud. Dakle, tko brine, bez veze se brine :) U životu ionako neke ljude "prerastemo", neki "prerastu" nas, neki odu drugim putem, a od nekih se sakrijemo iza ugla, neki nas napuste, neki odsele, neke zaboravimo... Sve je to život i svaka uloga je važna, ali vi ste glavni glumac ili glumica sami sebi. Ako nije tako, to nije vaš film...

Kad s nekim nešto gurate prema naprijed i čudite se zašto ne ide, probajte vidjeti da ovaj pored vas ne vuče prema sebi..

Nemojte misliti da će svijet propasti bez vas, jer zalijepiti se za ulogu koju sada imate je jednako ideji da glumac glumi samo u 1 predstavi. Ne valja vam posao? Plaća? Okruženje? Zavjese? Jakna? Boja kose? Ništa nije uklesano u kamenu, osim onoga sto mi zamišljamo i vjerujemo da jest... A što želite zadržati, klešite i dalje... Sve je jednostavno i obično, samo smo mi ljudi komplicirani... I volimo predstave...

Zahvalan čovjek razumije težinu života, ali osjeća lakoću življenja.

Kad god se ljudi čude onome što vi radite na način da imaju 101 kritiku ili komentar, to samo znači ili da njima nije jasno što radite ili da sami to ne bi znali, osim da loncu budu poklopac ili da jednostavno nisu dorasli situaciji. Lonac nečemu služi i ima svoju svrhu, a poklopac ne vrijedi bez lonca, osim da stvara buku ako uparite 2 dovoljno lajava...

Ako nešto baš morate raditi, a to ne biste radili da vidite drugu opciju, to je posao od kojeg trebate što prije odustati. Neće vas proslaviti, nećete se obogatiti, nećete ni uživati. Bit ćete žrtva loše odluke i rob straha od promjene. A jeste li za to rođeni?

Svijet je pun dobrih ljudi. To što ste nekad naišli na neke loše, isto je i kao rupa na dobroj cesti. Malo se stresete i iznenadite, ali vozite dalje... Osim ako niste zaglavili u blatu i makadamu... Onda izađite iz tog vozila i ostavite ga tamo gdje je... Ne vrijedi sjediti u njemu i čekati čudo... Neki normalni i dobri ljudi već voze drugom cestom, a to mogu i ostali, samo treba napustiti vozilo koje je zapelo...

Dok netko nešto pokušava, mnogi ljudi nemaju ideju kako da pomognu. Ali kad uspije, onda mnogi imaju ideju kako je do toga došao...

Puno puta su mi rekli da imam sreće i slažem se. Sreća je kao i novčići, možeš je pronaći na putu, samo ako se krećeš i ne vraćaš stalno istim putem...

Ljudi koji nisu sigurni u sebe prijete šakama, ovi koji ne žele da se zna da nisu sigurni u sebe, prijete preko drugih... Kad god čujete prijetnju, sjetite se da osoba viče da se boji za sebe iz nekog razloga... A takvima ni "pobjeda" u tom obračunu ne može pomoći, jer pravi rat tinja u njima...

Zvoniiii, ali bas zvoni, a ja kroz san čujem da je neka buka. Kaže mi muž: "Pa zar ti ne čuješ alarm?" Otprilike tako treba i s drugim stvarima koje vam se ne sviđaju... Čujete neku buku u pozadini, ali vas boli briga... Ako bude dovoljno važno, saznat ćete... Sve ostalo prepustite vjetru...

Kad mislimo na druge, bliže smo im nego što mislimo... Mislite dobro, jer svima treba dašak pozitive... Kad mislite dobro, vatromet ljubavi vidljiv je svima... U tom vatrometu svatko će pronaći i dobiti dio ljepote samo za sebe...

Ljubav je obećanje da će i tišina biti dovoljna kad smo sami, a u moru ljudi toliko tiho da uvijek čujem samo tebe...

Svaka dobra namjera i svaka društveno odgovorna aktivnost, kao i svaka proaktivnost s pozitivnim namjerama, praćena je nekom nevjericom pojedinaca, ponekim upitnim pogledom, ponekim pogledom ispod oka i ponekim omalovažavanjem učinjenog. Mnogi traže skrivene namjere u čistim djelima, ali to nije zbog toga što sva djela imaju mrlju, već je umrljano staklo kroz koje neki gledaju...

Niste ono što govore o vama, ali ste ono što osjećate zbog toga...

Ljudi nas žele promijeniti u skladu sa svojim potrebama. Nikad se nemojte pravdati zbog intenziteta koliko ste vi - vi...

Taman kad pomisliš da nešto radiš uzalud, javi se netko tko ti kaže da mu je to puno značilo... Niti jedna dobra namjera ne može naići na potpuno neplodno tlo

Možda će se ljudi čuditi onome što radite, možda neće imati ni razumijevanja niti stupanj svijesti da razumiju što želite postići, možda ćete nailaziti na neodobravanje onih koji su vam bliski, možda će vas i sputavati, možda će htjeti da radite ono što vam kažu, možda će vam se i narugati, htjeti vam objasniti da ne vrijedite koliko mislite, uputiti vas da budete baš kao i oni ili jednostavno vas zamrziti jer činite nešto da napravite iskorak... Kako god bilo, sjetite se da je djelovanje jedino što nam ostaje ako želimo učiniti neku razliku. Minusi kojima vas bombardiraju jesu ponekad kao led, možeš se poskliznuti ili otisnuti... Ja biram ovo drugo, a svakoga od toga dijeli samo odluka...

Američka statistika govori da samo 15 od stotinu ljudi koji odu u mirovinu imaju ušteđevinu. Većina živi skromno od mirovine. Brian Tracy, poslovni savjetnik i autor brojnih knjiga o poslovnom uspjehu kaže da iznadprosječni ljudi planiraju budućnost i do 15 godina unaprijed, a prosječni samo do prve plaće. Vjerojatno se mnogima u Hrvatskoj upravo to događa. Za veći uspjeh u ovoj, ali i sljedećoj godini, potrebno je donijeti poslovne odluke koje će nam pomoći da izađemo iz prosječnosti i ostvarimo puni potencijal.

Nema niti lijepog niti otrovnog objašnjenja za nekoga tko te ne želi saslušati i već je donio svoj sud. Kad je tako, sjetite se da sve što uzgajate, možete uzgajati samo u vlastitom vrtu. Svakim potezom obrađujete ili gazite svoj rad. Kad puštamo otrov, ne možemo ga pustiti da ne osjetimo malo i na svojoj koži. Kad osjetimo radost, ne možemo je ne podijeliti s ostalima... Svatko bira za sebe.

Potrebno je puno puta otputovati u nepoznato da se vratiš sebi, napraviti puno pogrešaka da naučiš što je ispravno za tebe, upoznati puno ljudi i pogriješiti u procjeni da shvatiš s kim ti je najugodnije... Ne ljutite se na sebe i svoje avanture, jer istraživanje je prvi korak prema cilju... Da toga nije bilo, ne biste ni znali da se krećete prema naprijed..

Šačica ljudi koji vam rade probleme, nisu razlog da povjerujete da cijeli svijet pleše kako oni udaraju ritam... Njihov plan je da pomislite, a vi samo pustite drugu glazbu...

Kada vam netko ne pruži ruku dok je život naporno koračanje, pitajte se treba li vam ta ista ruka za plesni korak kad život teče poput pjesme...

Mnogi me vezano za posao i neke izazove pitaju: "Što ako..." Danas sam tako u trenutku inspiracije došla do važnog zaključka kojeg dijelim s vama. Točan odgovor je ovaj: "Kad bude "ako", razmišljat ćete "kako"!!!